ONLINE KUPAC; Odvažno otići u supermarket s kapetanom Kirkom

Tjednima sam izbjegavao korištenje Pricelineove nove internetske usluge trgovine namirnicama jer sam bio siguran da ću je mrziti.

Ostavimo za sada po strani ugled Pricelinea u poslovanju s avio kartama po svojoj cijeni (previše zaustavljanja, luda vremena polaska) i dosadne televizijske reklame za novu uslugu trgovine namirnicama s glumcem iz ''Zvjezdanih staza'' Williamom Shatnerom (kao ako je kapetan Kirk ikad kročio u Waldbaum's, a još manje znao je prvu stvar o tome kako se držati niskog profila s dodatnim predmetima u ekspresnoj liniji). Što je još važnije, Pricelineova online usluga trgovine namirnicama, nazvana Priceline WebHouse Club, natjerala bi me da se suočim s jednim od najgorih tjednih užasa u životu – kupovinom namirnica – ne jednom, već dvaput.

Evo kako bi to funkcioniralo: prije nego što sam uopće otišao u supermarket (gdje znaš da bih morao voziti kolica s jednim nakošenim kotačem kroz brzi tečaj žitarica, zauvijek stajati u redu i -- budući da živim u New Yorku područje - čekam privilegiju da pakujem vlastitu hranu), morao bih sjesti za svoje računalo i odabrati svaku stavku koju želim na stranici, koja nudi tisuće artikala, od jabuka do vrećica Ziploc. Za svaki artikl navela bih količinu, barem dvije marke koje bih bila spremna prihvatiti i sniženu cijenu za koju sam smatrao da je razumna.

Zatim bih utipkao broj kreditne kartice i morao bih pristati platiti artikle koji odgovaraju mojim kriterijima prije nego što softver usluge pregovara sa softverom proizvođača i ispljune popis stvari koje sam stvarno kupio.

Zatim bih ispisao popis (oh, jesam li zaboravio reći da ti treba pisač?) i odnio ga u jednu od stotina trgovina koje sudjeluju u 12 velikih lanaca u području New Yorka. Tu bih morao odabrati prave veličine i marke. (Usluga je također dostupna u Philadelphiji, a upravo je počela u Washingtonu i Baltimoreu; Boston će biti sljedeći.) Tvrtka kaže da 10.000 ljudi svaki dan koristi Price line u području New Yorka.

Onda -- jesi li još uvijek sa mnom? -- na blagajni bih morao odvojiti Priceline artikle od svega ostalog i dobiti ih posebnom debitnom karticom koju sam morao poslati (trebalo je nekoliko dana da stignu). Nakon 90 dana, Priceline bi mi naplatio 3 USD mjesečno u mjesecima kada bih koristio uslugu. Oh, da -- i dalje bih morao sve zapakirati.

Sve me to natjeralo da vrisnem. Ali prošli tjedan sam konačno skupila dovoljno hrabrosti (džin i tonik je pomogao) da odem na www.Webhouse .priceline.com. I znaš što? Svidjelo mi se. Zapravo, možda je to bilo moje najbolje iskustvo kupovine putem interneta.

Usluga trgovine namirnicama Priceline suprotna je većini internetskih umišljenosti, koje apstraktno zvuče jako cool, ali su daleko ispod izvedbe. Kod Pricelinea najveća je prepreka bila prihvaćanje koncepta koji izaziva glavobolju. Poslije toga usluga je odrađena prekrasno.

Važno je, međutim, zapamtiti da ideja koja stoji iza Priceline namirnica, poput one koja stoji iza avio karata Priceline linije, nije o praktičnosti. Riječ je o uštedi puno novca. Prema tvrtki, prosječna Priceline košarica za kupnju iznosi 32 USD, 12,75 USD manje nego što bi inače koštali isti artikli.

Odlučio sam se za nekoliko stvari za probnu vožnju. Uzmite, na primjer, pelene. Pristala sam kupiti paket (koji sadrži 36 do 56 pelena, ovisno o veličini) i prihvatiti Pampers ili Huggies. Stranica je rekla da je tipični raspon cijena od 11,99 do 13,79 dolara (obično plaćam 13,49 dolara), a zatim je predložio da navedem nižu cijenu. Navedeno je pet nižih iznosa, u rasponu od 6,45 do 10,67 dolara, ili sam mogao upisati drugi iznos. Što sam išao više, to su bile veće šanse da dobijem predmet. Odabrao sam najniži navedeni iznos, 6,45 USD, cijenu koja bi bila subvencionirana iz zalihe kupona zvanih WebHouse dolari koje sam dobio jer sam prvi put kupac.

Nakon što sam odabrala pelene i još osam artikala, kliknula sam na gumb Kupi. Stranica je brzo objavila da sam kupio svih devet artikala za 40,76 dolara, što je odmah naplaćeno s moje American Express kartice. Ali dok sam ispisivao popis, uhvatila me panika. Upravo sam platio ove stvari, ali što ako ih trgovina nije imala na zalihama?

Stoga sam nazvao besplatni broj službe za korisnike web-mjesta - i doživio šok. Za manje od 30 sekundi, upućena osoba koja mi je rekla svoje puno ime odgovorila je na moja pitanja na miran i otvoren način. Ona je, zapravo, bila prva predstavnica internetske službe za korisnike s kojom sam se mučio - ovaj, razgovarao - u tjednima, čiji glas nije zvučao tako pokolebljivo kao operativac Nixonove administracije koji pokušava objasniti izbrisane vrpce. Mogao bih koristiti svoj popis unaprijed plaćenih namirnica za preuzimanje bilo kojeg artikla na njemu do 90 dana. Nakon toga, Priceline bi automatski izdao povrat novca.

Ali to nije bilo potrebno. Moja lokalna trgovina imala je svaki artikl. A ljubazna službenica na blagajni bila je toliko upoznata s procedurom -- rekla je da je nazvala barem jednu rasprodaju Priceline dnevno i planirala se sama registrirati na web mjestu -- da me podsjetila da je PIN debitne kartice 5555. Skoro sam uštedio 35 USD za devet artikala, plaćajući 40,76 USD umjesto 75 USD koliko bi trgovina inače naplatila.

Je li me to usrećilo, poput onih ljudi u Priceline oglasima? Ne, to me činilo paranoičnom. Jesam li bio luđak u postavi iz stare epizode 'Nemoguće misije'? Sad kad sam razmislio o tome, taj je službenik sumnjičavo izgledao poput Petera Gravesa s perikom. Zato sam nazvao osnivača Price linea, Jaya Walkera.

''Tko financira ovu stvar?'' upitao sam. To je pitanje koje uvijek postavljamo u mojoj kući kada nismo sasvim sigurni što se događa.

'Proizvođači', rekao je g. Walker. ''I to će činiti zauvijek.'' Trgovci mješovitom robom upravljaju prodajom Priceline-a kao da kupci imaju kupone - kupnju subvencioniraju proizvođači ili sam Priceline.

Razlog, rekao je g. Walker, je sljedeći: pristankom na prihvaćanje više od jedne robne marke, kupac Pricelinea pokazuje prevrtljivu prirodu. 'Proizvođači vam radije ne bi dali popust, naravno, ali ako dokažete da ste voljni promijeniti marku, spremni su platiti da vas zadrže', rekao je gospodin Walker.

Što se tiče mog dobivanja svih devet predmeta, to je bilo neobično. Kupci koji žele devet stvari obično mogu dobiti samo pet ili sedam, rekao je. 'Ali za kupca koji prvi put dolazi, naš softver se okreće unatrag', rekao je. 'Dakle, ako je cijena koju ste spremni platiti 10 centi niža od onoga što je proizvođač spreman prihvatiti, prvi put vam to dopuštamo.'

Kako bih vidio mogu li ponoviti svoj uspjeh, a da ne budem prvi put kupac, u ponedjeljak sam isprobao još devet artikala. Opet sam dobio svih devet. Platio sam 16,12 dolara, uštedio 10,28 dolara.

Nekoliko savjeta ako namjeravate isprobati Priceline: Ne kupujte artikl ako ne možete prihvatiti marku koju obično ne birate. Na primjer, bojao bih se igrati ruski rulet s konzerviranom tunom, bojeći se da ću završiti s ribom koja ima komadiće strašnog tamnog mesa i te male kosti. Ali što se tiče pelena, uzet ću ili Pampers ili Huggies. I ako ih mogu nabaviti za pola cijene, nije me briga što Priceline prikuplja informacije o tome što kupujem ili što ih Priceline dijeli s proizvođačima ili sponzorima. Zapravo, kako bih osigurala kontinuiranu opskrbu vrlo jeftinim pelenama, ocijenila sam četiri prijatelja. Dao sam njihove e-mail adrese Pricelineu u zamjenu za dodatnih 10 WebHouse dolara. Možete dobiti više WebHouse dolara ispunjavanjem marketinških anketa na stranici Priceline.

Ako više od jednog proizvođača prihvati cijenu koju nudite za proizvod, nasumično ćete biti upareni s jednim od njih. Kasnije je veća vjerojatnost da ćete biti upareni s istom robnom markom jer vaša prethodna kupnja pokazuje da vam se sviđa.

Za sada nemam pritužbi na Priceline. Čak je i problem Williama Shatnera riješen. ''Prešli smo na svjedočanstva koja pokazuju stvarne ljude'', rekao je g. Walker. ''Ali proveli smo istraživanje potrošača i iznenadili biste se koliko je visok kredibilitet Williama Shatnera.''

''Kao kupac namirnicama?'' upitao sam.

'Ne', rekao je gospodin Walker. ''On je bio kapetan Kirk. Zapamtiti?''