Svijet bez kraja za obožavatelje Jane Austen

Općenito je poznato da je Jane Austen napisala premalo. Godinama su izdavači pokušavali iskoristiti žudnju za više Austen proze uz stalni niz nastavaka njezinih samo šest dovršenih romana. Mnogi od ovih 'nastavaka', što nije iznenađujuće, naišli su na nedostatak Austenovih poklonika i književnih kritičara.

Sada, s dostupnom platformom za izdavaštvo, Janeites, kako su poznati obožavatelji engleske spisateljice, prešli su na web kako bi sami proširili autoričin opus, stvarajući online knjižnice stotina priča inspiriranih njezinim romanima.

Ove priče su primjer široko rasprostranjenog web fenomena poznatog kao fan fikcija ili fanfic, kreativno pisanje koje koristi postojeće likove. Većina takve fantastike izrasta iz znanstveno-fantastičnih televizijskih emisija (samo priče o ''Zvjezdanim stazama'' broje se u desecima tisuća). Ali Austenina djela predstavljaju jedinu klasičnu literaturu koja nadahnjuje značajnu kolekciju online fan fikcije, rekla je Karen Nicholas, koja održava opsežnu web stranicu na tu temu (members.aol .com/ksnicholas/fanfic/index.html).

Dvije najveće biblioteke Austen fan fikcije mogu se naći na Austen.com (austen .com) i The Republic of Pemberley (www.pemberley.com), nekomercijalnim stranicama posvećenim svemu Jane.

Ponuđeno je nekoliko objašnjenja zašto je Austen, koja je umrla u Winchesteru u Engleskoj 1817. u dobi od 41 godine, potaknula takvu eksploziju pisanja obožavatelja. Ann Haker, osnivačica Austen.com i građevinska inženjerka u Minneapolisu, prije svega ukazuje na nedostatak Austenove proze.

'Pisatelji fanfistika ne tvrde da bi mogli doseći književne visine gospođice Austen', rekla je. ''Ali osjećamo potrebu da proširimo svijet, likove i priče koje je stvorila. Jednostavno nema dovoljno vlastitih riječi Jane Austen za čitanje, pa pišemo svoje.'

Mnogi autori fanfica također navode Austenin suzdržani stil i sklonost izostavljanju kritičnih scena (u ''Ponosu i predrasudama'', na primjer, nije opisana Darcyjeva druga bračna ponuda za Elizabeth Bennett) kao poticaje vlastitoj kreativnosti.

'Implicitna priroda Austenovog pisanja sudara se s našim modernim senzibilitetom i željama za eksplicitnim', rekla je gospođa Haker. 'Kako Jane Austen nije napisala o tim stvarima, osjećamo se primorani to učiniti umjesto nje.'

Laurie Kaplan, profesorica engleskog jezika na koledžu Goucher u Baltimoreu i urednica Persuasions, akademskog časopisa koji izdaje Jane Austen Society of North America (www.jasna.org/pol01/index.html), nije obožavatelj Austenovih nastavaka, objavljeno ili na drugi način. Ipak, ona vidi kako bi one mogle prirodno proizaći iz onoga što ona naziva Austenovim 'ne-završecima'.

''Njezini sažeci na kraju njezinih romana nikada nisu tako uredno zapakirani kao oni drugih autora tog vremena'', rekao je profesor Kaplan. ''Uvijek se nagovještavaju promjene i nevolje - to je gotovo satirično - a priča se ne projicira daleko u budućnost. To tjera čitatelja da ga poželi dalje.''

Većina autora fanfica vjerojatno bi se složila s Ann Rydberg, knjižničarkom iz Orebra u Švedskoj i plodnom spisateljicom fanfistika, da je golem obim Austen fan fikcije samo više ''dokaz bogatog materijala na kojem je ostavila svojim čitateljima da grade mašte. ''

Dvije web stranice Austen predstavljaju dvije škole fanfikcije. Priče o Republici Pemberley pokušavaju više oponašati Austenin stil s zapletima koji ostaju 'u razdoblju' ili vjerni Engleskoj iz doba Regency. Oni se kreću od jednostavnih nastavaka i 'scena koje nedostaju' (onih za koje bi čitatelji željeli da su u romanima) do prepričavanja s gledišta različitih likova i priča koje oponašaju Austenin stil, a da nisu nastavak ili završetak bilo kojeg specifičan original.

Austen.com, međutim, dopušta maštovitije interpretacije, poput priča o 'crossover' u kojima se likovi Austen miješaju s onima iz drugih romana ili čak modernih televizijskih likova poput Buffy ubojice vampira. Nedavna priča inspirirana 'Ponosom i predrasudama', na primjer, smještena je u predratni jug. ''To je bila naša prva crna Lizzie!'' sretno je uzdahnula gospođa Haker.

Priče temeljene na 'Ponosu i predrasudama' dominiraju objema stranicama, i to ne samo zato što je to vjerojatno Austenino najomiljenije djelo. Mnogi autori fanfica datiraju svoj interes za pisanje priča inspiriranih Austen s emitiranjem BBC-jeve adaptacije tog romana 1996. godine u Sjedinjenim Državama, s Colinom Firthom i Jennifer Ehle u glavnim ulogama.

''Ta je emisija izvukla mnogo opsesivnosti iz stolarije'', rekla je Myretta Robens, osnivačica The Republic of Pemberley i urednica tehnologije i operacija u Harvard Business School Publishing u Bostonu.

Carolyn Esau, autorica više od 20 fanfic priča i tajnica časopisa o kemiji koji izdaje Sveučilište Virginia, priznala je da je poželjela da vidi svoj dijalog koji glume gospodin Firth i gospođa Ehle. 'Često pomislim: 'Da sam barem ovo mogla vidjeti u scenariju', rekla je.

Poput većine svojih kolega autora fanfica, gđa. Esau ograničava svoje kreativno pisanje na Austen fan fiction i malo pretendira da će njezine priče pronaći širu publiku, a još manje izazvati interes komercijalnog izdavača. Na neki način, rekla je, objavljivanje svojih priča u Pemberleyju bilo je kao da ih objavite. ''To se izlaže mnogim ljudima'', rekla je, ''budući da ima puno vrebača'', ljudi koji čitaju fanfikciju, ali ne objavljuju komentare na nju.

Iako je publika za obje stranice mala u ukupnom net-u, ostaje stabilna. Austen.com privuče gotovo 30.000 pregleda stranica tjedno, a oko 25 posto njih predstavlja ljude koji gledaju u ploču na kojoj su objavljene priče o fanovima, rekla je gospođa Haker. Republika Pemberley ima veću publiku, s milijun pregleda stranica svog fan-fiction područja svake godine, rekla je gospođa Robinson.

Većina autora fanfica su žene, au slučaju Austen fanfica, gotovo svi. Gospođa Robinson je sugerirala da je to zato što je 'većina fan fikcija romantična.'

'Autori su privučeni aspektom odnosa', nastavila je. 'Također, Austen nije pisala scene za muškarce - mi nikada ne razumijemo Darcyjevo stajalište, na primjer - pa možda to ima neke veze s tim.'

Bill Friesema, računalni programer u Oak Parku, Ill., jedan je od nekolicine muškaraca koji pridonose Austen.com. 'Austenino ispitivanje plesa parenja moglo je navesti neke muškarce da lažno zaključe da je ona spisateljica ljubavnih romana i da ne žele imati ništa s njom', rekao je putem e-pošte. 'Ili su muškarci možda zastrašeni pridružiti se aktivnostima u kojima tako snažno dominiraju žene, iako nikad nisam otkrio da je to posebno odvraćajuće.'

Diana Birchalls je možda jedina Austen spisateljica fanfica koja je objavila svoje djelo. Gospođa Birchalls, koja ocjenjuje romane za filmski studio Warner Brothers iz svog doma u Santa Monici, Kalifornija, počela je objavljivati ​​svoj nastavak filma ''Emma'' pod naslovom ''U obranu gospođe Elton'' akademskom... orijentirana internetska mailing lista posvećena Austen. Na kraju ga je objavilo društvo Jane Austen za distribuciju na jednoj od svojih konferencija, a gospođa Birchalls planira nastavak nastavka.

Gospođa Birchalls karakterizira fanfikciju na izrazito neakademskim Austen.com i Republic of Pemberley kao 'kratku romantičnu fikciju - zabava za bavljenje, zabava', i to je poštena procjena većine priča. Previše ih naziva Darcyja, neskladno, kao Fitzwilliama i pretjerano koristi riječi za koje se smatra da daju okus Regencyju, poput 'izuzetno' (kao u 'Izuzetno sam sretan što te vidim ovdje, Fitzwilliam'). I priče su sklone pretjerano romantičnim, što se često prigovara mnogim objavljenim nastavcima.

Ipak, neke od ozbiljnijih priča ugodne su zbog svojih napora da promisle kroz scene koje nedostaju i dobiju detalje razdoblja baš kako treba.

Druge priče predstavljaju likove koji se pokazuju toliko popularnim da se počinju pojavljivati ​​u pričama drugih pisaca fanfika. Neki autori igraju intelektualne igre, uključujući dijaloge iz stvarnih romana, ili prikrivaju postojeće likove Austen i izazivaju čitatelje da ih identificiraju.

Gdje bi neki mogli vidjeti oholost u bilo kakvom pokušaju oponašanja Austen, gospođa Robinson iz Republike Pemberley tvrdi da je najbolja fan fikcija vrlo svjesna Austen.

''Ne koristi je samo kao vozilo'', rekla je gospođa Robinson, ''već odaje počast njenom radu.''

Bez obzira na to je li oholost ili počast, bogatstvo fanfica može dokazati, prema riječima gospođe Rydberg, da „Austenini romani mogu podnijeti bilo kakvu dozu nespretnog amaterizma i da i dalje ostaju neuprljani, ostaju izvrsni i dobro uglačani komadići bjelokosti koje nam je jednom predstavila .''